Jučer smo proslavili sedmi rođendan malog Bernarda. Bila je super ekipica, sva su djeca kod nas bila već puno puta. Na svakom rođendanu igramo mnogo raznih igara, a klinci biraju što ćemo se igrati. Obično počnemo sa zaleđenim likovima. Tako je bilo i jučer, a u toj smo se igri dobro isplesali i iskakali uz super mjuzu i disco rasvjetu. Curke se pretvaraju i zaleđuju u prekrasne princeze i vile, a dečki u strašna čudovišta i zombije. Iako, ni curkama nisu strani strašni likovi. Ponekad su strašnije od dječaka. U onom mraku, nije ti svejedno. Ispostavilo se da je Bernard fan igre „ Zelena ruka“, tako da smo se odmah poslije grickanja krenuli igrati sa zombijevskom rukom. Uvijek pričamo priču prije igranja ove igre, zato mislim da je klinci toliko vole. Sad ću vam je ispričati.

Moja prijateljica Zelena ruka i ja svake se subote igramo u dvorištu ispred debla gdje stanuje ruka. Tako sam prošle subote došla po nju na igranje, ali nje nije bilo. Pokucala sam u Sheldonovom stilu tri puta, ali se nitko nije javio. Tad sam je počela tražiti po dvorištu, no nje nigdje nije bilo. Tada sam nasred vidjela dvorišta ogromnu rupu.

– Djeco , ako ikad u dvorištu vidite veliku rupu, nikad nemojte ulaziti u nju. Sad ću vam reći i zašto.

Ušla sam u rupu u kojoj je bio totalni mrak. Odozgora mi je po glavi kapala blatnjava voda. Bilo je užasno! Tako sam satima puzala i dozivala zelenu ruku, ali bezuspješno. U jednom trenutku iz zemlje je počela izlaziti ogromna, blatna glista Roza.

– Bok Roza. Kako si? Molim te, nemoj puzati po meni. Joooj!

DJECA- hahahahaha

Nastavila sam dalje s tragovima prijateljice Roze po glavi, kadli iz one zemlje proviri glava pauka Pere.

– Bok Pero. Kako si? Molim te, nemoj puzati po meni. Joooj!

DJECA- hahahahaha

Tako sam nastavila svoj put blatnom rupom kad ugledah, na kraju rupe, nekog stričeka s kosim očima i kosom kapicom.

– Dobar dan, striček. Jeste možda vidjeli moju prijateljicu Zelenu ruku?

A striček na tečnom hrvatskom odgovara.

– !#?#&#!#?#&# !#?#&#?

– Jao, ja ga niš ne razmem. Što je rekao? Pa, ja sam došla do Kine tražeći svoju frendicu. Uuu!

Prođem ja stričeka u kosoj kapici kad ugledam na samom kraju rupe bistro, a u njemu svoju Zelenu.

– Hej, što ti radiš ovdje. Pa, što nisi mogla piti sok na Rudešu, nego si otišla čak do Kine da ga popiješ. E, sad ću te odvući natrag u igraonicu i ima da se s Bernardom i njegovom ekipom igraš dok još jače ne pozeleniš.”

DJECA- Hahahahaha

Eto, kad sam ispričala priču, počeli smo se igrati. Nakon nje smo papali tortu i onda se opet igrali.

Bernarde, svima koji smo bili na tvom rođendanu je bilo super. Puno smo se smijali i baš je bilo veselo!

Puse od Vile.